Svaka misao znaci podrsku

 Moć duha - Prentice Mulford
Svaka misao kamen je u građevini sudbine, kako u dobru tako i u zlu. Naše misli oblikuju naše lice i daju mu osobni izraz. Naše misli određuju naše geste, naš stav i držanje čitavog tijela. Zakoni ljepote i savršenog zdravlja identični su: ovise o stanju duše, odnosno drugim riječima, o sastavu misli koje najčešće struje iz nas na druge i iz drugih na nas.

Golema snaga misaonih strujanja rasipa se do dana današnjeg. Još gore: zbog neznanja i doživotnih navika baterije rade u krivom smjeru. Naglo se akumuliraju zlovolje, zavist, podrugljivost i cinizam – bilo koji oblik prostog i ružnog. A onda na vidjelo izbija stvarni sastav misli vođen lošim transformatorima, drugima možda na štetu, ali nama zasigurno. Istina je da tuđe misli mogu ući u naše biće kao što smrdljive pare ulaze u našu kuću.

 Govori sam sebi bez prestanka: "Neću dopustiti da me netko tlači" i sam ćeš sebi prokrčiti put iz ropstva, ovisnosti i siromaštva!
Prema sastavu naših dnevnih snova gomilamo u svojoj sudbini zlato ili eksploziv. Što je dublje maštanje i sanjarenje, što su savršeniji uranjanje i zamišljanje – to jače i dalje može djelovati naša mentalna snaga, tisuće milja daleko. Sve okultne snage kao i fenomeni telepatije postižu se na taj način. Bilo koja slika misli mogla bi se, ako je izrazimo odgovarajućim intenzitetom trenutno materijalizirati.Te su snage prisutne u zametku u svakom čovjeku. Svaki dan oblikujemo se u jednoj fazi postojanja.

 Uživljavamo se mislima u jedan drugiimaginarni karakter. Dominantna uloga koju najčešće igramo, glumimo, odredit će tijelu,maski te uloge, glavnu liniju. Tko se najveći dio svog života, uz moć navike, tuži, tko se loše volje predaje orgijam aneraspoloženja, truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten, jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi otrovno sredstvo – misao koja, kad se stavi u akciju tj. kad se misli, po nekom neizbježnom zakonu privlači k sebi iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom, bespomoćnom raspoloženju, znači isto što i otvoriti vrata fluidu misli svakog razdraženog i bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razarajućim strujama i upropastiti kontakt među svojim mentalnim baterijama sasvim drugim iste vrste! 

Tko misli na krađu i smrt, upada na taj način u mentalni odnos sa svakim kradljivcem i ubojicom na čitavoj Zemlji. Svaki čovjek postane onakav kakvim je najčešće navikao sebe vidjeti. Ne smije podnositi da ga drugi formiraju po njihovoj slici misli, naime tako kako njima najbolje odgovara. Odatle dolazi ideal "dobrog djeteta", "krijeposne" žene. Što je zaista "ženstveno" saznat ćemo tek onda kada žene počnu biti ono što zaista jesu. Tada će svijet biti psihički odjednom dvostruko bogatiji nego danas, kada muškarac koji bi kako to dolikuje, samo trebao odrediti sebe, ideal samog "muškog" određuje prisilni ideal ženstvenosti. Oprezni ljudi koji na sve misle, koji sve predviđaju, upadaju stalno u klopke jer,računati na poteškoće, znači stvarati ih. To je tako snažna navika dase čini gotovo neistrebljivom.

Što god misliš, iz Nevidljivog na sebe navlačiš slično. Ako misliš na bilo koji oblik zločina, ti ćeš na sebe navući iz skrivene strane života, zločinačku stvarnost. Skrivene inevidljive snage su te koje ti stvaraju materijalne uvjete za zločin ovdje, na ovoj strani egzistencije.
Ako svako jutro s požudom čitaš u omiljenom listu o ubojstvima, provalama, skandalima i nevoljama na kopnu i moru, onda privlačiš na sebe Nevidljivo iste vrste. Kontaktiraš na taj način s nižim redom duhovnih događaja, pa si tako pod udarom njegovih struja tjelesno lakše izložen njegovom utjecaju. Vjerojatnije je da te pogodi nešto iz područja strašnoga, tim prije što se iz godine u godinu za vrijeme prvog obroka, doručka, dakle u stanju prijemljive pasivnosti, predaješ tim utjecajima.

 Možda će se pokazati da nije tako"standardno", kako to misli lukavi bijeli barbar, što "djetinjasti", sabrani narodi istoga dana radije počinju himnom suncu ili sa "Om mani padme hum", umjesto da čitaju mračnu kroniku. 
Stvarnost struji u Nevidljivom. U strujni tok Nižeg, Jezovitog i Prostog zapada onaj tko uranja u svoj duh u to kao zainteresirani slušalac uz laganu i ugodnu jezu i sa zabludom da je on ionako "daleko od nišana".

 Ali onda kad je kontakt jednom uspostavljen, u strujni tok ulaze elementi zla i zločina. Tko voli čitati o provalama razbojstvima i krađama, taj će, kao injegova kuća, biti više izložen provalama i napadima. On i kradljivac se sastaju, jer obojica plove u istoj misaonoj struji, a da ni jedan ni drugi nisu svjesni moći koja ih spaja. No, nijedna moć nije toliko neodoljiva kao upravo ona o čijem utjecaju, pa i o samom postojanju, ništa ne znamo. Pokušajmo ne pružati joj nikakav otpor. Tko misli deset sekundi na nešto odvratno i jezivo, što nekom drugome može prouzročiti bol i očaj u duši i tijelu, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe. 

Tko deset minuta misli na nešto lijepo i blago, što drugome može prouzročiti veselje, bez trna, bez bodlje, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe.